Sofra je uvjek bila simbol zajednistva, gostoprimstva, povezanosti, velikih porodica, dobre i raznovrsne hrane .

Jučer je sve to bilo u Lukavcu na Lukavački sajam turizma i ekologije LIST na manifestaciji Bosanska sofra.

Mi smo uzeli učesće i predstavile se onakvima kakve smo.

Osmjeh smo pokazale svima i ono naše veliko krajiško srce, našu džometnost i onu našu krajišku notu borbenosti proguraću se ja da budem na vrhu.

Imamo mi toga dosta za pokazati, ako se neko i odluči doći do Bihaća da neće ostati gladan.

Da kod nas uvjek ima Krajiške trahane, a bihaćka čorba i krajiska kljukuša bit će za tren, da nam nije tesko variti krompir i prostrti pitu i napraviti ribu na naš način da naše sarme u oko stanu.

Pita sa sto naziva tirit, kolačić, lušnica, ič, boranija, buranija, harminika, samo pripremi dobrog sira i povlake, bijeloga luka i ne boj se ni bolesti ni višku kilograma.

A mi imamo i one naše posebne ćejfe da nam kombinacije kiselo-slatko nikad nisu bile strane, gdje će lutma bez kiselog mlijeka, a kljukuša bez luka nikako, sa masAncom ispeci kokoš uz to dodaj sir, med, pekmez pa prste poliži,

najdraži je onaj ćejf kad nisi siguran da si unio dovoljnu količinu šecera uzmš kašiku pekmeza od zelenog paradajza.

Ne diraj mi samo u ćejf bolan nebio.

Za drage insane nije tesko ni ašuru praviti, ni od 7 ni od 77 sastojska, ni ono sto je agdali ni saftali, al za sofru mi ne sjedaj dok ruke ne opereš.

A imamo mi i svoja pravila koja su pod obavzno, a ono glavno je nacifraj se i sredi da budes drugačiji i da budeš poseban.