Zastanite na trenutak, vi, žene, koje date maksimum svoje snage povodom Bajrama. Ostavite krpu kojom ste brisale prašinu čitav dan i ne hodajte više okolo baklave. Dobro je “ispala”. Vi ste velika snaga i pokretač svake kuće. Na vašim grudima leže i brige i radosti.

Drage majke, samo vi znate kako je teško bilo redati jufke dok vas dijete vuče za suknju i rasipa orahe.

Drage zaposlene žene, samo vi znate kako ste žurile sa posla, jer dan je za vas suviše kratak.

Drage naše nane, duše naših duša, samo vi znate kako je teško čekati sve nas za Bajram. Čekanje i samoća teški su drugovi. Zbog toga, ljubiti vam hrapave ruke stalno trebamo i ne ustajte kada zafali nešto, mi ćemo.

Vi koje ste daleko u tuđini, samo vi znate kako je tamo danas teško. Nije tamo baklava zamirisala, a i da jeste tegobne su jufke i orasi kada se nemaju kome iznijeti. Sve vi ste najljepša tačka naših duša.

Mali kosmos je jedna žena. Budite mi zdrave i nasmijane, a vi znate koliko je snage trebalo do tog osmijeha. Na kraju, drage djevojčice, neka vam prioritet budu obilasci vaših nana, djedova i rodbine, pomozite vašim majkama da sve spreme. Nekad kasnije bit će vam drago što su ti dani prolazili u spremanju jela, kuće. Bit će vam drago, jer nekad za neki Bajram nećete svi biti na okupu.

Kašika, tanjir i prazna stolica još uvijek će biti na istom mjestu. Otvorite svoja srca i pustite u njih miris baklave, dodir hrapave ruke i zapovijedanje.

U te tri stvari stalo je mnogo toga vrijednog.”